Kao zadnji i završni dodir čarobnjakovog štapića, tako i postavljanje zavjesa u stanu predstavlja onaj zadnji suptilni dodir estetskog ugođaja. Makar izvana dopire slika pejzaža stabala ili svijeća, stan je bez zavjese još uvijek nekako gol i prazan. Iako smo svjedoci jednog novoga trenda ljudi sve više ostavljaju prozore bez zavjesa, pogotovo ako je pogled iz stana lijep i zadovoljavajući - ipak tako grub frontalni sudar vanjskog i unutarnjeg prostora bez posrednika koji taj susret i dodir čini mekšim, na dulji rok djeluje uznemirujuće.

Zavjese na prozorima predstavljaju granicu susreta između vanjskog i unutarnjeg, granicu koja može povezivati, ali i odvajati. Kada je dan, a zavjesa je dovoljno prozračna, ona blago povezuje vanjski i unutarnji prostor ne odvajajući ga. Ako zavjesa nije prozračna, ona služi da se zaštitimo od užurbanosti i svijetla dnevnog života te potonemo u prostor unutarnje tišine. Zato izbor materijala i boje zavjesa te usklađivanje njihove funkcionalnosti predstavlja jedan od najzahtijevnijih zadataka za dizajn interijera. Ovdje pritom mislimo ne samo na gustoću, debljinu, odnosno teksturu materijala od kojih su sačinjene zavjese, nego i dizajn i složenost uzoraka na samoj zavjesi. Tako naprimjer, iako zavjesa po svom materijalu od kojeg je sačinjena odaje nježnost i smirenost, uzorak i oblici koji se na takvoj zavjesi mogu nalaziti znaju biti krajne uznemirujući i potpuno inkopatibilni s nježnošću materijala na kome su utkani ili otisnuti.